Pučka književnost: kulturni dodiri i transformacije (obvezni književni proseminar 1. tjedan)

Doc. dr. sc. Josipa Tomašić Jurić

jtomasic@ffzg.unizg.hr

Pučku književnost Divna Zečević (Pučki književni fenomen, 1978) određuje kao treći književni fenomen koji se razvija u međuprostoru između usmene i pisane književnosti. Taj međuprostor ocrtava Peter Burke, oslanjajući se na Dwighta Macdonalda i njegov izraz midcult, kao pojavu smještenu između velike i male tradicije iz kojih neprestano crpi. Proces utjecaja između književnih fenomena koji su u doticaju dvosmjeran je, a složenost odnosa usmene i pisane književnosti te nepostojanje oštrih i jasnih granica očituje se u dinamici preuzimanja različitih stilskih, tematsko‑motivskih, formalnih i fabularnih obilježja. U tom dinamičnom suodnosu koji se očituje u slobodnom preuzimanju iz obiju sfera – usmene i pisane umjetničke književnosti – pučka književnost razvija svoje specifične zakonitosti. Imajući to na umu na proseminaru će se analizirati žanrovski raznoliko pučko štivo (pučke balade, priče, zidnjaci, spomenari; pučke pjesmarice i pučke knjižice, pučki kalendari; autori čije se književno djelovanje često određuje pridjevom pučki: Andrija Kačić Miošić, Filip Grabovac). Na temelju analize odabranih tekstova raspravljat će se o pučkoj poetici i njezinim zakonitostima, odnosu prema književnostima iz kojih baštini pojedina obilježja, oslabljenoj autorskoj poziciji (izostavljanje autorova imena) koja vodi do oslabljene tekstne pozicije, što otvara prostor transformacijama koje nastaju slobodnim preuzimanjem tekstova, a očituju se u kraćenju, prilagođavanju (jezičnom i sadržajnom), dopisivanju i sl.