Hrvatska književnost 18. stoljeća između starog i novog (izborni književni proseminar 2. tjedan)

Doc. dr. sc. Goranka Šutalo

gsutalo@ffzg.unizg.hr

Hrvatska književnost 18. stoljeća u književnoj se historiografiji uglavnom opisivala kao svojevrsno prijelazno razdoblje (između baroka i 19. stoljeća) bez velikih autorskih imena i značajnijih umjetničkih dosega što je nerijetko dovodilo do pogrešnih i nepreciznih tumačenja te problematike. Proseminar će se stoga fokusirati na bogatu hrvatsku književnu kulturu 18. stoljeća koja je, upravo kao svojevrsno "prijelazno" vrijeme između starog i novog, dobar pokazatelj isprepletenosti različitih nasljedovanja i baština. To se u poetičkome aspektu ponajprije očituje u stilskome pluralizmu ‒ poetičko-periodizacijske oznake koje supostoje u hrvatskoj osamnaestostoljetnoj književnosti su barok, rokoko, klasicizam, prosvjetiteljstvo i predromantizam. U svjetonazorskom se pak aspektu izdvaja prosvjetiteljstvo koje u hrvatskoj varijanti književnog prosvjetiteljstva karakteriziraju kršćanski ideologemi, demokratizacija književnosti, odnosno usmjerenost širokoj čitateljskoj publici, utjecaj književnog folklora (bliskost narodnoj/usmenoj književnosti), svjetovna tematika i utilitarna svrha koja postaje važnija od estetskog oblikovanja djela. U oba navedena aspekta, kojima će se proseminar baviti, mogu se prepoznati strani i domaći književni utjecaji i tradicije koji će se istraživati na izabranim tekstovima kanonskih pisaca hrvatske književnosti 18. stoljeća poput, primjerice, Ignjata Đurđevića, Antuna Kanižlića, Matije Petra Katančića, Matije Antuna Relkovića, Andrije Kačića Miošića i Tituša Brezovačkog.