Portreti polaznika
Konverzacija II
Gaia Michelini, Italija
Zovem se Gaia Michelini i dolazim iz Italije. Studiram jezike i književnost na Sveučilištu u Padovi. Pohađala sam lektorat Konverzacija II kod profesorice Marije Bošnjak, gdje sam imala priliku puno govoriti i upoznati mnoge cure iz različitih europskih zemalja. Sva kulturna događanja i izleti bili su vrlo zanimljivi i dobro organizirani. Ove godine prvi sam put sudjelovala na Slavističkome seminaru u Dubrovniku, a nadam se da nije i zadnji. Bila je to izvrsna prilika da naučim više hrvatskoga jezika i više o hrvatskoj kulturi. Sretna sam što sam imala priliku vježbati hrvatski jezik. Zahvaljujem svim profesoricama i profesorima na strpljenju i pomoći.
Konverzacija III
Magdalena Molęda, Poljska
Za Zagrebačku slavističku školu saznala sam tek na kraju studija, na četvrtoj godini. Odmah sam se prijavila i nestrpljivo sam čekala rezultate. Bila sam primljena! Još prije dolaska u Hrvatsku oduševila sam se bogatim kulturnim programom, mnogim izletima i zanimljivim predavanjima. Međutim Škola je nadmašila sva moja očekivanja!
U Dubrovniku sam mogla upoznati cijenjene slaviste iz različitih zemalja, ne samo studente nego i profesore, uz nekoliko poljskih znanstvenika čije sam tekstove čitala tijekom studija. Mislim da je veliko postignuće Škole prijateljska atmosfera koja je omogućila brojne rasprave među mlađim i starijim generacijama slavista, neovisno o godištu i akademskoj tituli. Osim uspostavljanja kontakata Škola mi je pružila jedinstvenu priliku za razgledavanje Dubrovnika i okolnih otoka. U programu su se našli između ostalog izleti na Lokrum i Elafite te predivan koncert i predstava u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara.
50. hrvatski seminar za strane slaviste bio je, naravno, i intenzivan intelektualni rad. Unatoč ljetnim praznicima rado sam sudjelovala u svakodnevnoj nastavi, tj. lektoratu i predavanjima. Osim toga na fakultativnom seminaru mogla sam otkrivati tajne negacije u hrvatskom jeziku. Međutim najveće blago Škole bio je prema meni hrvatski jezik kao sredstvo komunikacije. Nikad neću zaboraviti kad smo zajedno s kolegama iz Poljske, Austrije, Švicarske i Španjolske razgovarali s Dubrovčanima na hrvatskom jeziku i pozorno slušali njihov naglasak te druge jezične značajke. Hvala svim voditeljima i organizratorima Zagrebačke slavističke škole na trudu uloženom u organizaciju tog iznimnog znanstveno-kulturno-društvenog događaja!
Michael Rohrer, Švicarska
Zagrebačka slavistička škola pružila mi je priliku da produbim svoje slavističko znanje i jezične vještine izvan svog sveučilišta na području gdje se jezik govori. Pohađao sam lektorat Konverzacija III kod vrlo ljubazne lektorice Marinele Aleksovski, gdje smo posebno radili na svojim jezičnim vještinama. Nakon obveznog tečaja imali smo predavanje o jeziku ili književnosti. Poslijepodne smo bili slobodni i mogli smo samostalno istraživati grad, ići na izlete ili jednostavno uživati u ljetu na plaži i kupanju. Navečer smo imali kulturni program i često posjećivali predstave Dubrovačkih ljetnih igara. Posebno treba istaknuti prekrasne izlete na Elafite i otok Lokrum. Ljetna škola fantastična je prilika da unaprijedite svoje jezične vještine na licu mjesta u autentičnom okruženju, da saznate više o jezičnim posebnostima i književnom blagu ovog jezika, da upoznate dalmatinsku kulturu i slaviste iz cijele Europe i da steknete nove prijatelje. Srdačno zahvaljujem Sveučilištu u Zagrebu na ovom iskustvu i odličnom programu te preporučujem svima koji imaju priliku da pohađaju ljetnu školu!
Književni proseminari
Peter Svetina, Austrija
Ellen Elias-Bursać, Sjedinjene Američke Države
Seminar Dosezi samopredstavljanja u hrvatskoj lirici potaknuo je sudionike — studente, profesore i jednu prevoditeljicu koji su stigli u Dubrovnik iz Bugarske, Češke, Poljske, SAD, Slovenije, Srbije — da čitaju pjesme A. G. Matoša, T. Ujevića, J. Kaštelana, I. Slamniga, B. Marunu, P. Gudelja, D. Dragojevića, A. Žagar i Vojka V. Tijekom naših vrlo živahnih rasprava i recitacija predstavili smo i sebe, upoznali se, doprinjeli perspektivi iz naših učionica i znanstvenih iskustava. S puno strpljenja voditeljica Andrea Milanko čekala je naše reakcije i komentare. A komentara je bilo, i to različitih: od onih o prijevodima do onih koji su tekst stavljali u društveni kontekst ili u kontekst teorije književnosti. Mi, polaznici, primjetili smo da što se seminar više bližio kraju, to se na njemu više smijalo - ali ne zbog toga što bi se kraj bližio, već zato što smo se u seminaru mogli opustiti i spontano diskutirati.
Seminar o Matošu koji je vodila Suzana Coha bio je koncipiran više kao predavanje s raspravom: tu smo saznali stvarno puno zanimljivih stvari o Matošu, o njegovu odnosu prema ženama, o njegovoj ulozi u hrvatskoj kulturi i povijesti književnosti te o pjesnicima na koje je Matoš imao jak utjecaj. Energična voditeljica probudila nas je odmah ujutro i bacila nas u more stihova, rima, asonanca i ambivalentnosti Matoševa vremena i djela. Dublje razumijevanje hrvatske literature pa i društvenih okolnosti nakon ovakvog seminara čini se neizbježnim - što je svima nama, polaznicima bilo i jest jako drago.
Elena Daradanova, Bugarska
Izvrsna organizacija, dobar izbor tema za specijalizirane seminare iz područja književnosti i interesantna predavanja lektora. Organizatori su nam također ponudili zanimljiv kulturni program, kao i priliku da dotaknemo duh Dubrovnika i njegovu izuzetnu prirodu, što iznimno cijenim.
Bilo mi je veliko zadovoljstvo sudjelovati na dva specijalizirana književna seminara usmjerena kako na suvremene književne fenomene tako i na kanonskog autora kakav je Matoš. Svaki od njih definitivno je proširio moje poimanje hrvatske književnosti. Budući da su moji interesi usmjereni upravo na poetske/pjesničke fenomene, bila sam jako zadovoljna ovogodišnjim tematskim fokusima. Bilo mi je posebno zanimljivo i uživala sam u seminaru posvećenom Matošu, ne samo zato što sam imala priliku podijeliti mišljenja s kolegama i čuti različita stajališta već i zato što je pristup temi kolegice Suzane Coha bio odličan i svakako je obogatio moje razumijevanje toga autora.
Ukratko, moje sudjelovanje na 50. hrvatskom seminaru za strane slaviste bilo je i korisno i ugodno te je na mene ostavilo prekrasne dojmove.
Stijn Vervaet, Norveška
Čitati Hanibala Lucića u Dubrovniku
Lucićev opus nije velik, stoga je i zgodan za obradu tijekom desetodnevnog seminara. Dok je sasvim izvjesno da su njegovi rukopisi kolali još za vrijeme njegova života, njegov je sin Antonije dao tiskati njegova djela u Veneciji nakon pjesnikove smrti. Naravno, ne znamo je li Antonije tiskao sve što je našao u kući svoga oca ili samo odabrane rukopise. Tu smo zbirku čitali, počevši od Lucićeva prijevoda Ovidijeva epistolanog djela Pariž Eleni koje je Lucić, kako sam veli, „iz latinske odiće svukši u našu harvacku […] priobukal“, onda njegove Pisne ljuvene, a nakraju dramu Robinja.
Kroz Lucićev književni izraz provijava latinska sintaksa, dok leksik djeluje kao mješavina čakavskog i štokavskog. (Kao i opus drugih hvarskih pjesnika, poput Hektorovića, Lucićev nastaje u dijalogu sa dubrovačkim pjesnicima, a sasvim je izvjesno da je Lucić čitao Marulića jer se dopisuje s njegovim biografom.) Lucić piše jezikom koji nam se danas čini poznatim i prepoznatljivim, a opet na nekakav čudan način svježim i nepoznatim. Tipično za to vrijeme, grafija slijedi talijanski pravopis, što se današnjem čitatelju, naročito nenaviknutu, može doimati kao začudno. Začudno baš u smislu začudnosti (oneobičavanja, ostranjenja) ruskih formalista – ne zato što je Lucićeva intencija bila da šokira čitatelja ili da postigne određene neobične estetske efekte, već zato što nas njegov tekst svojom grafijom, jezikom, pa i retorikom i metaforama podsjeća na to da potječe iz drugog vremena, kada su književno djelo određivale druge kvalitete i konvencije.
Što danas razumijemo, a što ostaje prikriveno tajanstvenim velom nepoznatog? Naravno, nešto od Lucićevih obrta, fraza, a i poetskih slika ostaje nedokučivo – tako smo se, primjerice, mučili sa slikom zmaja iz Pisni ljuvenih. Ovakvi se tekstovi, razumije se, mogu čitati samo sporo, filološki, ponekad redak po redak, uživajući u dešifriranju teksta i gonetanju značenja. U tom otkrivanju smisla i tajni renesansnog pisma Ivan Lupić bio nam je izvrstan vodič, pravi znalac i ljubitelj koji svojim znanjem i ljubavlju prema materiji zna zaraziti svoje studente.
Što znači, dakle, čitati Lucića u Dubrovniku? Dubrave koja je dala gradu ime više nema, ali tu je stari grad kao idealna pozornica hrvatske renesansne književnosti, možda i više od toga: kada svaki dan šetate Stradunom ili gledate zidine i gradsko jezgro s Ulice Ivana Frana Bulića odakle se čini da vam je grad kao na dlanu, onda se taj renesansni svijet odjednom više ne doima kao nekakva daleka prošlost, već kao nešto blisko, opipljivo, stvarno. A Dubrovnik kao grad kojim je i Lucić mogao prošetati ili u koji je mogao doputovati brodom sa svog Hvara.
Jezikoslovni proseminari
Pavel Krejčí, Češka
Nakon 28 godina dobio sam opet priliku da sudjelujem na Zagrebačkoj slavističkoj školi, ovaj put u „domaćem“ Dubrovniku – prvi put još kao student došao sam u ratnim godinama u Pulu. O samom gradu – jadranskom biseru – uzaludno je govoriti, sam bio vrlo zadovoljan time što smo imali dovoljno prilika da šetamo starim Dubrovnikom i da se divimo njegovoj ljepoti. U vezi s time želim pohvaliti rad turističkih vodiča u Gradu i na otocima. Koncert klasične glazbe, predstava Hrvatskog narodnog kazališta, izložbe, osobito ona o povijesti poučavanja hrvatskog jezika u različitim razdobljima – sve to omogućilo mi je osjećati Dubrovnik ne samo kao izvanredno povijesno mjesto nego i kao pulsirajuće kulturno središte.
Htio bih također zahvaliti na odličnom vođenju same Škole. Dijalektološki seminar koji sam pohađao sasvim je ispunio moja očekivanja te obogatio moja znanja hrvatskoga jezika, profesorica Marija Malnar Jurišić uspjela je ovu složenu lingvističku disciplinu prilagoditi mogućnostima ljetne škole i svojim oduševljenjem učiniti još više privlačnom. A ni u kojem slučaju ne mogu ne spomenuti profesoricu Ivu Nazalević Čučević – u svojem proseminaru otkrivala nam je sve moguće tajne hrvatske rečenične negacije. Obje profesorice odlično su ispunjavale svoje nastavne obveze, uvijek su bile spremne za diskusiju.
Općenito govoreći, 50. škola nesumnjivo je bila uspješna prezentacija hrvatskoga jezika i hrvatske kulture – hvala organizatorima, bilo mi je vrlo drago što sam imao priliku sudjelovati u njoj!
Bjoern Hansen, Njemačka
Radim na Odsjeku za slavistiku na Sveučilištu u Regensburgu. Bila mi je velika čast što sam imao mogućnost sudjelovati na 50. seminaru za strane slaviste Zagrebačke slavističke škole. Jako sam zahvalan organizatorima na pozivu i na tome što sam imao priliku sudjelovati na iznimno zanimljivom seminaru.
Seminar za strane slaviste nije nekakva ljetna škola; ima prebogat program koji na izuzetno uspješan način povezuje nastavu hrvatskoga jezika s predavanjima o književnosti s jedne strane, sa stručnim izletima na otoke i s posjetima muzejima, galerijama i kazalištima s druge strane. Lingvistički seminari koje sam pohađao dali su mi dobar uvid u aktualne diskusije i trendove u hrvatskoj lingvistici. Budući da se bavim različitim slavenskim jezicima posebno su mi bili interesantni razgovori s kolegicama i kolegama iz različitih sveučilišta i krajeva zapadne i istočne Europe. Puno sam doznao o poziciji slavistike u tim zemljama.
Nakraju ne mogu ne spomenuti da je Dubrovnik sa svojom bogatom poviješću sjajna lokacija, a o moru neću ni govoriti.
Boris Kern, Slovenija
Predavač u proseminaru Odjeci teorija i analiza – rekategorizacije u hrvatskoj (morfo)sintaksi pokazao je da je izvrstan stručnjak i poznavatelj gramatike hrvatskoga jezika. Osvrt na gramatičke kategorije i stalno suočavanje s načinima njihove obrade u drugim jezičnim sredinama bio je iznimno sadržajan, a dragocjen je bio i uvid u istraživanja drugih sudionika proseminara. Iznimno korisno bilo je i ocjenjivanje nekih suvremenih jezičnih pojava u hrvatskome jeziku i njihova obrada u jezikoslovnim priručnicima (rječnicima, gramatikama, jezičnim savjetnicima).
Predavačica na proseminaru o negaciji izvrsna je: uvijek je bila besprijekorno spremna za nastavu. Na iznimno sustavan način izložila je zanimljivu i kompleksnu temu negacije u hrvatskom jeziku. Dodatnu vrijednost njezina proseminara nedvojbeno predstavlja i poznavanje drugih slavenskih jezika (makedonskog, slovenskog), a kao izvrsna didaktičarka neprestano je provjeravala sredstva negacije u jezicima sudionika seminara. Takvo postupanje omogućilo je kontrastni pristup temi, što je za sve polaznice i polaznike bilo jako informativno. Moram naglasiti i to da je kao članica Uprave odnosno zamjenica Zagrebačke slavističke škole unijela u seminar iznimno pozitivnu energiju.
