Zbornik »Muzama iza leđa: čitanja hrvatske lirike«
U atriju Poslijediplomskog središta predstavljen je zbornik Zagrebačke slavističke škole »Muzama iza leđa: čitanja hrvatske lirike«. Objavljen je 2010. godine, a obuhvaća metodološki raznolike tekstove u kojima se kritički iščitava hrvatska lirika, pojedine zbirke i pjesme. Zbornik su predstavili: profesorica Ivana Drenjančević, doc. dr. sc. Tomislav Bogdan i doc. dr. sc. Tvrtko Vuković.
U zborniku je osam studija u kojima autori – Tomislav Bogdan, Ivana Drenjančević, Stipe Grgas, Slaven Jurić, Aleksandar Mijatović, Cvjetko Milanja, Josip Užarević i Tvrtko Vuković – analiziraju poeziju Jeronima Vidulića, Vladimira Vidrića, Tina Ujevića, Dobriše Cesarića, Slavka Mihalića te Andriane Škunca. Urednik je zbornika Krešimir Mićanović, a priređivač Tvrtko Vuković.
O nastanku, koncepciji i važnosti zbornika uvodno je govorio doc dr. sc. Tvrtko Vuković. Govorio je o znanstveno utemeljenoj analizi književnih tekstova kroz nekoliko posljednjih desetljeća te istaknuo da je zbornik »Muzama iza leđa: čitanja hrvatske lirike« nastao iz potrebe za novim čitanjima hrvatskog pjesništva koja bi ocrtala sadašnje stanje studija lirike u nas i prikazala trenutne i moguće smjerove proučavanja lirike. Istaknuo je da se, imajući na pameti brojna objektivna i subjektivna ograničenja koja knjige ovog tipa nose sa sobom, u zborniku nije težilo sveobuhvatnosti i završenosti rečenog posla. Zbornik je, naglašava priređivač, koncipiran tako da bude važan priručnik domaćim i inozemnim studentima kroatistike i slavistike te poticaj za sve proučavatelje književnosti.
Doc. dr. sc. Tomislav Bogdan osvrnuo se na tri studije iz zbornika. Sâm je autor prve studije u kojoj govori o Jeronimu Viduliću i počecima hrvatske ljubavne lirike. U svojem radu, Bogdan dovodi u pitanje neka od uobičajenih mišljenja o Viduliću i njegovoj pjesmi. U radu, kako navodi, polazi od selektivna shvaćanja petrarkizma te pomoću njega preispituje uobičajeno određivanje Vidulića kao prvog hrvatskog petrarkista, a njegove pjesme kao petrarkističke.
Druga je studija, o kojoj je bilo riječi, versološka studija Josipa Užarevića koja donosi interpretaciju Vidrićeva »Mrtvaca«. Interpretacija je to, kako i sam autor navodi u sažetku, koja uključuje analizu nekih aspekata plana izraza (metrika, ponavljanja na leksičkoj i tekstnoj razini) te plana sadržaja (semantički kontrasti, razvitak lirskoga sižea, glagolski sustav pjesme), a osnovna suprotnost uspostavlja se između neprolazne prirode (kozmosa, božanstva) i smrtnoga čovjeka.
Treća je studija ona Slavena Jurića u kojoj autor govori o formiranju Ujevićeva slobodnog stiha, odnosno prikazuje pjesnikov postupni prelazak s vezanoga stiha, koji obilježava rano razdoblje Ujevićeva stvaralaštva, na kompleksniji pristup pjesničkim oblicima i njihovoj semantici.
Profesorica Ivana Drenjančević govorila je o tekstu Stipe Grgasa koji se u svojem radu bavi geografijom u pjesništvu Adriane Škunca. Stipe Grgas pritom inzistira na geografskom znanju s ciljem izbjegavanja zamki olake metaforizacije riječi, odnosno pojma, prostor. Grgas nudi moguću aparaturu za iščitavanje prostora u književnosti i to primjenjuje na predlošku Škuncina djela. Njegov je pristup temeljen na otkrivanju prostornih referencija.
Profesorica Drenjančević govorila je i o svojem tekstu u kojem se bavi vizualnošću »Kolajne« Tina Ujevića te se usredotočuje na odnos lirskog iskazivača »Kolajne« prema promatranom ženskom subjektu. Taj je subjekt, kako zaključuje profesorica Drenjančević, sveden na odraz, sliku i obris, na podmetnute nadomjeske gledanja koji umjesto predmeta nude idealno ništavilo.
Tri preostale studije zbornika predstavio je doc. dr. sc. Tvrtko Vuković. Prva studija, koju je Vuković predstavio, studija je Cvjetka Milanje u kojoj se autor bavi egzistencijalizmom Slavka Mihalića, i to na temelju prve Mihalićeve zbirke »Komorna muzika«. Milanja na primjeru pjesme »Metamorfoza« pokazuje konstitutivne elemente egzistencijalističke poetike, a kao središnje tematske sindrome izdvaja mučninu, odsutnost, odgodu, hijazam i nigdinsku ontologiju.
U drugoj studiji, o kojoj je bilo riječi, Aleksandar Mijatović govori o pjesničkoj slici, ideologiji i tipologiji suvremenog hrvatskog pjesništva. Razmatrajući utjecajne tipologije Ante Stamaća i Zvonimira Mrkonjića, Mijatović uočava nepremostive razlike između Stamaćeve trijade zamjedba-dojam-refleksija, iz koje se izvodi kretanje od slikovnog do pojmovnog pjesništva, te Mrkonjićeve razdiobe suvremenog hrvatskog pjesništva. Govoreći o dvjema perspektivama jednog razdoblja hrvatskog pjesništva Mijatović inzistira na još jednom razmatranju pjesničkoga jezika tog razdoblja kao i odnosa pjesništva, slobode i ideologije.
Tvrtko Vuković govorio je i o vlastitom tekstu uvrštenom u zbornik u kojem se bavi idejom dara u Cesarićevoj »Pjesmi mrtvog pjesnika«. Vuković u radu polazi od pretpostavke da takozvane školske interpretacije Cesarićeve lirike podržavaju određene oblikovane predrasude o razumijevanju književnosti i shvaćanju života i svijeta. Na primjeru »Pjesme mrtvog pjesnika« Vuković u radu nastoji pokazati da, kako kaže, sama Cesarićeva lirika ima potencijal razvrgnuti veze sa svojim dosadašnjim interpretacijama, stoga istražujući u njoj ozbiljenu romantičarsku ideju književnosti kao dara problematizira isprepletanje estetičke s ekonomskom komponentom književne komunikacije.
Polaznici Škole prigodno su pročitali nekoliko pjesama koje su predmet navedenih kritičkih čitanja.
Priređivač zbornika doc. dr. sc. Tvrtko Vuković na kraju je predstavljanja zahvalio svim sudionicima projekta, autorima koji su priložili radove te voditelju Zagrebačke slavističke škole i uredniku knjige, Krešimiru Mićanoviću, na dragocjenim prijedlozima i pomoći.
