Knežev dvor
Nakon predavanja prof. dr. sc. Milovana Tatarina polaznici su posjetili Knežev dvor. Kulturno povijesni muzej – Knežev dvor velikodušno je omogućio polaznicima Škole razgledavanje Dvora te muzejskog postava uz stručno vodstvo muzejske savjetnice Vedrane Gjukić-Bender.
U Kneževu dvoru odlučivalo se o sudbini Republike. U toj najvažnijoj gradskoj gotičko-renesansnoj palači – koja je nekoliko puta stradavala u požarima i potresima – stanovao je knez, sastajala su se vijeća, u njoj su bili smješteni državni uredi, skladište baruta, ali i tamnice, u koje su se zločinci katkad zazidavali. U dvorištu se nalazi skladno barokno stubište, zvonik i sat, a 1638. Senat je dao postaviti kip pučaninu Mihu Pracatu, bogatom pomorcu s Lopuda, koji je sve svoje bogatstvo ostavio Republici. U Dvor se ulazi kroz prekrasni trijem s klupama na kojima su, na svilenim jastucima, sjedili knez i vlastela.
Povijest Dubrovnika kao samostalnog grada-državice na istočnoj obali Jadrana trajala je sve do 31. siječnja 1808, kada je dekretom Napoleonove vojske ukinuta stoljetna Dubrovačka Republika. Knez, koji je bio na čelu izvršne vlasti (Malo vijeće – Consilium minus), birao se na jedan mjesec, vanjsku politiku vodio je Senat (Vijeće umoljenih – Consilium rogatorum), a zakonodavna vlast pripadala je skupštini koju je činila sva vlastela nakon navršenih 18 godina (Veliko vijeće – Consilium maius).
Na prostoru gdje se kasnije razvio Knežev dvor spominje se u 13. stoljeću utvrda – »castellum«, okružena sa četiri ugaona tornja. Pretvaranje utvrde u palaču odvijalo se tijekom 14. stoljeća po uzoru na tradiciju rimske carske plače, kao i na venecijanske palače koje karakterizira trijemna rastvorenost glavne fasade u sredini s dva pobočna tornja.
Svoj sadašnji osnovni oblik – jednokatnica sa četiri krila koja zatvaraju unutarnje dvorište s malom galerijom polukata i velikom galerijom – Dvor je dobio nakon obnove sredinom 15. Stoljeća.
Novi dvor u stilu kasne gotike izgradio je napuljski inženjer Onofrio de la Cava koji je u Dubrovniku još izgradio vodovod i dva javna zdenca. Skulpturu na zgradi vjerojatno je radio Pietro di Martino iz Milana, arhitekt i kipar.
Zgrada je pretrpjela još dva veća oštećenja – 1463. godine uslijed ponovne eksplozije baruta i godine 1667. u velikom potresu koji je znatno uništio grad. Na obnovi zgrade nakon 1463. godine radila su kratko vrijeme dva poznata umjetnika: M. Michelozzo iz Firence i Juraj Dalmatinac iz Zadra. Nažalost Dvor nije obnovljen prema Michelozzovu nactru.
Novi stil - renesansa, utisnuo je svoj pečat zgradi samo u pojedinostima. U isto doba zgradi su skraćeni fasadni tornjevi i dovedeni u visinu središnjeg dijela, čime je Dvor izgubio gotičku vertikalu u korist naglašene renesansne horizontale.
Katastrofalni potres 1667. godine oštetio je uglavnom unutrašnjost zgrade koja je obnovljena koncem 17. st. s gotičkim obilježjima, uz neke barokne preinake. U dvorištu je spomenik Miha Pracata, bogatog pučanina, poznatog pomorca s otoka Lopuda. Ovaj jedini javni spomenik Republike djelo je kipara P. Giacomettija iz Recanatija.
Posljednja obnova zgrade slijedila je iza potresa 1979. godine. U prizemlju zgrade nalazile su se u doba Dubrovačke Republike državne kancelarije-notarijat, sudnica i zatvori. Stara oružana i dvorana Malog vijeća nalazile su se u polukatu južnog krila. U istočnom krilu polukata bili su prostori dvorske straže. Iznad velikog stubišta atrija kroz vrata s natpisom »Obliti privatorum – publica curate« (zaboravite osobne stvari – brinite se o javnim) ulazilo se u dvoranu Velikog vijeća, dok druga vrata vode u reprezentativne sobe Dvora i knežev apartman. On se sastojao od radne sobe, središnjeg prostora i spavaće sobe. U susjedstvu kneževa stana nalazi se dvorska kapelica. Ispred dvorana bilo je predsoblje zdura (počasne straže) koji su tu stajali za vrijeme audijencija stranih diplomata kod kneza. Svi ovi prostori sada su namješteni stilskim pokućstvom, starim predmetima i slikama. U istočnom krilu kata, prema moru, nalazio se stan čuvara zatvora kao i dvorana Senata.
