Boris Senker

Boris Senker rođen je u Zagrebu 1947. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je komparativnu književnost i anglistiku, a diplomirao je 1971. godine. Doktorirao je 1982. obranivši disertaciju o kazališnom radu Milana Begovića. Na Odsjeku za komparativnu književnost radi od 1971. Za redovitoga profesora na Katedri za teatrologiju izabran je 1996. Voditelj je Poslijediplomskoga i doktorskoga studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture. Od 1990. vanjski je suradnik u Leksikografskom zavodu »Miroslav Krleža«. Bio je član uredništva časopisa Prolog i istonaslovne biblioteke te u dva navrata (1985-1990 i 1995-2000) vodio kazališnu kroniku u Republici. Kao stipendist Fulbrightove zaklade boravio je od siječnja do lipnja 1985. u New Yorku. Sudjelovao je na međunarodnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj, Italiji, Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Uža su područja njegova stručnog zanimanja drama i kazalište u renesansi i XX. stoljeću te kazališna režija.

Drame: [u suautorstvu] »Bajka o kneževiću Sveboru i svarožici Sunčici« (neobjavljeno), »Vitezovi otrulog stola« (neobjavljeno), »Novela od stranca ili Firenze, stanotte sei gala« (1975), »Vatrugasi – brataskvasi« (1975), »Tri pušketira« (neobjavljeno), »Kako skinuti boga ili Plut« (1979), »Kavana Torso« (1984), »Priobalni triptih ili Domagojada« (1979), »Kaj20« (neobjavljeno), »Robin the Blood« (neobjavljeno), »Glumijada ili Dnevnik družine ‘Besciljnijeh’« (1982), »Hist(o/e)rijada ili Pučki otočki ljetopis ili Annales vulgares insulares« (1983), »Na Mihajlu« (1992), »Trenk iliti divji baron« (1991), »Kerempuhovo« (1994), »Bratorazvodna parnica« (1994), »Zalegnimo, odlaze!« (neobjavljeno), »Fric i pjevačica« (1994), »Esekerske guignol etude« (neobjavljeno), »Požar vlasti ili govorite li hrvatski« (neobjavljeno); [samostalno] »Ukradena komedija« (neobjavljeno), »Brod« (1995), »Pinta nova« (1997),  »Pulisej« (1998), »Cabaret &TD« (1999), »Fritzspiel« (2002), »P/lutajuće glumište majstora Krona« (2006).

Knjige: [u suautorstvu] »O’kaj« (1975), »Porod od tmine« (1979), »Dvokrležje ili dva fašnika« (1994), »3jada» (1995), »Tri (stare) krame« (1997); [samostalno] »Pinta nova« (2002), »Tri glavosjeka« (2004), »Tercet cabaret« (2008).