Književna večer sa Želimirom Perišem
Na ovogodišnjoj književnoj večeri sudjelovao je Želimir Periš, autor o čijemu je romanu bilo riječi na današnjemu predavanju Josipe Tomašić Jurić. Želimir Periš diplomirani je računalni inženjer, a kao književnik objavio je desetak knjiga. Mladenka kostonoga, roman hibridnoga žanra i eksperimentalne strukture, višestruko je nagrađen. Priče objavljene u zbirci Gracija od čempresa osvojile su nagradu Lapis Histriae te nagradu Štefica Cvek za buntovničko i feminističko pisanje. Zbirka priča Mučenice adaptirana je u dvije kazališne predstave i prevedena na više jezika. Zapaženi su romani Mima i kvadratura duga, Mima i vaše kćeri te zbirka pjesama X. Osim toga objavio je i slikovnice Straška postavlja teška pitanja, Straška izvrće neistine te Dan kad se ugasio ekran. Vodio je OtPis – radionice kreativnoga pisanja u Zadru i Zapis – udrugu zadarskih pisaca, s kojima je organizirao mnoge književne programe uključujući KaLibar bestiVal. Za njega kažu da je naš uvjerljivo najbolji računalni inženjer među piscima i daleko najbolji pisac među računalnim inženjerima. Razgovor je moderirala Josipa Tomašić Jurić, profesorica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.
S obzirom na to da u Periševu popularnome romanu Mladenka kostonoga svako poglavlje započinje deseteračkim napjevom koji sažima poglavlje, studenti i profesori iznenadili su okupljene glazbenom izvedbom stihova iz djela. U ljetnome ambijentu atrija Poslijediplomskoga središta Dubrovnik Sveučilišta u Zagrebu čitali su odabrane ulomke iz nekoliko Periševih romana, koji su poslužili kao svojevrsni uvodi u teme o kojima je književnik govorio, predstavljajući različite aspekte njegova stvaralaštva. Kao autor pokazuje interes za eksperimentalne forme, postmodernističke impulse, folklornu tradiciju, stariju hrvatsku književnost, suvremena stremljenja, istaknula je moderatorica, a Periš se nadovezao rekavši da ga naprosto zanimaju različita područja, a prema književnosti je oduvijek osjećao poštovanje i ljubav.
U gotovo svim njegovima djelima, kako kazuje Tomašić Jurić, postoje neke teme koje se ponavljaju – odnos moći i potlačenih, pitanje slobode, straha, identiteta, feminizam i situacije u kojima se nalazi žena u vremenu i prostoru. Puno prostora dobivaju utišani glasovi – u djelima se čuju glasovi vještica, vide se portreti marginaliziranih žena i prati ljudska borba. Oduvijek su ga, tvrdi, zanimale neispričane priče žena, a nakon što je shvatio da ljudima bolje odgovaraju priče negoli jasno strukturirane informacije, odlučio je spomenute teme preslikavati i prekrajati u pričama, istraživati, biti, kako kaže, slikar različitih vizura.
Kako je najemancipiranija žena u književnosti vještica, tako je upravo vještica Gila dobila glavnu ulogu u jednome od njegovih najpopularnijih romana – višeput spomenuta Mladenka kostonoga. Gila je djevojčica koja je bila siroče, žena koja nema ništa u svijetu koji žene ugnjetava i ne priznaje, kako bi sačuvala vlastiti život, morala je postati pomalo drska, bahatija, snažnija, ironična; ona nije heroina, otkriva Periš, ali ima posebne moći – koristi ljudsko praznovjerje kako bi spasila druge, ljudsku glupost da bi pomogla ljudima. U priču o vještici uklopili su se folklor, usmena književnost i mitologija te zauzeli važno mjesto u romanu. Elementima predaje Periš konstruira romaneskni svijet, oblikuje atmosferu praznovjerja i jednoumlja, usidrenosti u tradiciju koja se ne propituje, a koju Gila neprestano preoblikuje.
U romanu se, tumači Tomašić Jurić, postmodernistički podcrtava dvojnost i rascijepljenost autorske pozicije – autor je naime liku guslara posudio vlastito ime i prezime. Važno mu je pozicionirati se na književnoj sceni kao pisac zabavljač, zbog toga u roman uvodi takvu postmodernističku igru, guslara kao onoga koji će iznijeti epsku priču, eksperimentiranje s tehnikama te sarkazam, ironiju i humor. Kroz humor, nada se, njegove priče postaju življe.
Neki kažu da je Mladenka roman koji je oteo Araličin svijet i ubacio u njega kompjutorski virus, neki kažu da je istinita priča o zatucanome praznovjerju i političkome licemjerju, neki da je komika koja u isto vrijeme govori o ozbiljnim temama, neki da je oda feminizmu, oda najstabilnijem identitetu usmene književnosti – oda majci, sam autor voli reći da je to nježna ljubavna priča, a u sve navedeno ili barem dio uvjerit će se i polaznici ovogodišnjega Seminara koji su na samome kraju večeri dobili Periševe Mladenku i Graciju.
Za književnost se Želimir Periš u vremenu umjetne inteligencije ne boji – premda tehnologija mijenja svijet, ne iscrpljuje ljudsku potrebu za pričom. Zbog toga umjetnost nikada neće biti u opasnosti!
Anamarija Mrkonjić
(IG)
