Književne tradicije i kolektivni identitet u Zoranićevim Planinama
Ovogodišnji slijed književnoznanstvenih predavanja zaključila je Divna Mrdeža Antonina, redovita profesorica u trajnome izboru Odjela za kroatistiku na Sveučilištu u Zadru. Izvodi kolegije iz područja povijesti književnosti, stiha i kazališta. Bila je nositeljica kolegija Psalmi u europskoj i hrvatskoj književnosti te Renesansno i barokno kazalište na poslijediplomskome doktorskome studiju Sveučilišta. Predavala je na raznim inozemnim i domaćim sveučilištima. Usto je surađivala u ostvarenju nekoliko znanstvenih projekata iz područja povijesti književnosti i organizirala različite znanstvene skupove. Znanstveni su joj interesi versifikacija i povijest dramskih tekstova, petrarkizam u hrvatskoj književnosti druge polovice 16. stoljeća te imagološka problematika kolektivnoga identiteta starih hrvatskih pisaca.
Zoranićeve Planine žanrovski su vrlo složeno djelo koje okuplja predložak Sanazzraove Arkadije, motiviku Ovidijevih Metamorfoza i Danteova Pakla, ali i posvetu Matiji Matijeviću kao epistolarni okvir te stil petrarkističke i folklorno-pučke ljubavne lirike. Tematska je pak okosnica romana putovanje pastira Zorana od Nina preko Velebita do Dinare da bi se izliječio od sedmogodišnje ljubavne boli. Na Dinari se liječi i vraća Krkom i morem ponovno u Nin. Pritom putovanje postaje mitološkom deskripcijom zavičajnoga krajolika, ali i apoteozom vlastitoj civilizacijskoj zajednici. Mreža je prostornih odnosa Planina sabrana u prostoru pastoralnoga, u čemu Mrdeža Antonina uočava čest postupak starih pisaca koji kompleksne društvene realije u konvencionalnim razdobljima književnosti smještaju u alegorijske slojeve pastoralnoga žanra. Putovanjem pastira plandištima prostor se Arkadije mijenja u opustošenu zemlju. U razorenim gradovima uz kanjon Krke i plovidbu od izvora rijeke k ušću predavačica uočava njihovu simboličnu korespondenciju s okretanjem mladoga pjesnika posvećenoga privatnim temama k antiturskoj tematici značajnoj za očuvanje književnoga i kolektivnoga identiteta. Zoranov povratak u Nin kao najstariji bašćinski grad ujedno označava i povratak vlastitomu početku i počelu kolektiviteta. Izlagačica naglašava ulogu književnosti u egzistencijalno ugroženoj zajednici u romanu koju vezuje s dihotomijom o gnoseološkoj vrijednosti pjesništva prema kojoj Zoranić u Planinama dobiva ulogu medijatora božanskih istina, a uzorom se na Dantea i Petrarcu oslanja na crkvene autoritete poput Jeronima, Augustina, Kasiodora i Izidora Seviljskoga.
Domaći su utjecaji u Zoranićevim Planinama nešto teže uočljivi u odnosu na klasične koji se uvode ilustrativnom citatnošću. Mrdeža Antonina najprije se osvrće na utjecaj Kotoranina Ludovika Paskalića i njegove zbirke Rime Volgari. Sadržajnu povezanost uočava u sedmoj pjesmi koju pastir Jasnik izvodi na plandištu tijekom prvoga dana Zoranova boravka na planinama. Što se tiče utjecaja Marka Marulića i njegove Molitve suprotiva Turkom, izlagačica uočava podudarnost izvornoga teksta i citatne interpretacije u nakani da prepoznatljivošću citiranoga teksta postanu uvodom u slobodnu komunikaciju s predloškom. Pjesma pastira Marula u Planinama i Molitva razlikuju se prema žanrovskomu modusu strukturiranja tema. Tako se primjerice u Marulovu pjesmu uvodi katalog antičkih božanstava čije je djelovanje u pastoralnome prostoru zbog rata osujećeno. Pastoralni tekst komunicira s predloškom ostvarujući interpolaciju kao njegovu novu, arkadijsku inačicu. Takav postupak ujedno implicira autorov stav o pripisivanju poetike velikoga prethodnika prošlim vremenima, uočava predavačica. U prostoru koji je aluzija domovine Zoranovih predaka stari katunar Gostmil predvodi pastoralne interpretatore Marulove Molitve. Ime u inačici Gostumil pojavljuje se još u predmodernoj literaturi kao hrvatski (dalmatinski) kralj u slavenskim srednjovjekovnim kronikama i hagiografijama. Povod se njegova povezivanja s Marulićem u Planinama objašnjava posredno historiografskim rukopisom De rebus Dalmaticis libri quinque Dinka Zavorovića koji u raspravi zamjera Maruliću što je ispustio Gostumila iz prijevoda Ljetopisa popa Dukljanina.
Predavačica se nakraju posvetila rekonstrukciji kontakata među humanistima prve polovice 16. stoljeće, čije je djelovanje posredno ili neposredno vezano za Zadar, a pomaže u čitanju referentnoga konteksta u Planinama. Tako se potencijalni žanrovski uzor u Zoranićevu Ljubvenome lovu može tražiti u poemi Caccia d'amore Egidija od Viterba. Poema tematizira uzaludnu potragu za ljubavlju u vidu narativa o beznadno zaljubljenome lovcu koji kreće u podvig za svojom ženom košutom, a sadržajno-tematski opis žene služi kao prikaz pretraživanja dijelova ženskoga tijela. Smisao joj se interpretira kao metaforično-alegorijska potraga za ljubavlju u kojoj božanska ljepota žene supstituira misao o lovu božanskom mudrošću. Alegorično čitanje amorozne teme omogućuje i da se razgovor s Jurjem Divnićem o kipu smrdećivu ženčice u posljednjoj 24. glavi Planina čita u novootvorenome kontekstu – alegoričnost se tropa udvorne ljubavi iz Ljubvenoga lova brani u okviru same teme, a ne kao odraz alegoričnosti Planina samih.
Daniel Čulin
(IG)
