Obilazak zidina i književnost na Lovrjencu
I ove su se godine polaznici uspeli na dubrovačke zidine dugačke 1940 metara, koje su se gradile tijekom nekoliko stoljeća te pripadaju među najmonumentalnije fortifikacijske spomenike u Europi. Gradske su zidine prepoznatljivo obilježje dubrovačke urbane arhitekture, a i simbol Grada. Otkrivajući pogledom s visine jedinstvenu vizuru, zidine ujedno prizivaju dugu povijest Grada na višestrukoj granici. Uz kulu Minčetu na najvišemu sjevernom položaju te tvrđavu Sv. Ivana i kulu Bokar na južnoj morskoj strani u obrambeni sklop zidina ulazi i dojmljiva tvrđava Lovrjenac kod zapadnoga izlaza iz Grada i Revelin na istočnoj strani. Nakon obilaska zidina polaznici su se uputili na spomenutu tvrđavu Lovrjenac. Tvrđava je smještena na 37 metara visokoj hridi izvan samoga kompleksa zidina. A dojmljiva je između ostaloga zato što je u prošlosti čuvala Grad od napada s mora i kopna te je time postala simbolom otpora i moći Dubrovačke Republike. Svatko tko iole poznaje dubrovačku prošlost zna da je Dubrovniku odavna najviši dar – sloboda. Upravo su na Lovrjencu posjetitelji imali priliku vidjeti možda najpoznatije riječi koje vezujemo uz dubrovačku povijest, uklesane u kamen iznad ulaznih vrata: Non bene pro toto libertas venditur auro ('Sloboda se ne prodaje ni za sve zlato svijeta'). Sudionici su uživajući u pogledu na Grad saznali kako je Lovrjenac služio za obranu od mogućih napada, pa su zidovi okrenuti prema moru na pojedinim mjestima debeli i do dvanaest metara, a oni koji gledaju na grad samo šezdeset centimetara kako bi se lakše ušlo u tvrđavu u slučaju neprijateljskoga osvajanja. Šetajući prizemljem utvrde, polaznici su pak saznali da je prostor na kojem se nalaze tijekom dubrovačke prošlosti služio kaštelanima i posadi za stanovanje te kao spremište za topove i ostalo naoružanje. Danas je Lovrjenac svjetski poznata pozornica, osobito proslavljena izvedbama Hamleta engleskih i hrvatskih redatelja. Na nju su stupili i ovogodišnji polaznici, pa su tvrđavom odjekivali stihovi istaknutih hrvatskih pjesnika poput Marina Držića, Ivana Gundulića i Danijela Dragojevića.
Anamarija Mrkonjić
(IG)
